Već sam napomenuo da se Kanda 1701. godine trajno naselila u Pirni Dol sa sinovima
Jovanom, Lukom i Tomom. Jovan je imao tri sina: Šćepana, Marka i Iliju. Luka je
takođe imao tri sina: Aćima, Mira i Iliju, a Toma je imao dva sina: Jakova i
Spasoja. Ovde možemo konstantovati da je Jovan dao ime svog pokojnog oca
Šćepana jednom od sinova.
Obren
Blagojević u svojoj knjizi Piva daje podatke da je Kanda imala tri sina Jovana,
Ostoju i Tomu. Medjutim po predanjima naših Kecojevića i zapisa Petra i Dragiše
Kecojevića uzimam podatak da je srednjem sinu ime bilo Luka, jer kasnije kroz
potomke Šćepanovih i Kandinih sinova srećemo često ime Luka. Obren navodi da u Pirinom Dolu žive potomci
Kande, medjutim znamo da u Boričju žive Kecojevići koji nisu Kandini potomci i
zovu se Džolići. Džolići su takodje Damjanovi potomci od sina Nikole, vojvode
serdara. Nikola je, kao što je već navedeno, imao pet sinova i jednu ćerku.
Nikolin sin Vuko 1720. godine napušta Mletačku republiku i naseljava se u
Tursku – Hercegovinu – Pivu posle 19 godina nakon Kandinog dolaska. Oblast
Boričja gde se nalaze katuni Džolića zove se Vukodol, a takodje kod njih često
srećemo ime Nikola. Možemo zaključiti da su svi Kecojevići iz Pive potomci
Damjana koji se rodio u prvoj polvini XVII veka u Banjanima, a umro početkom
XVIII veka u Mojdežu, Herceg-Novi.
Kecojevići
sa planine Pive su ugledni ljudi i domaćini i to je bratsvo davalo plemenske
kapetane (Vuk Karadžić, Zapis iz Crne Gore). Među njima je i plemenski kapetan
Ivan Kecojević, jedan od vođa ustanika za oslobođenje od Turaka, a pri
sjedinjenju sa Crnom Gorom. Bio je najvisočiji čovek Kraljevine Crne Gore.
Kecojevići
iz Pive su se raseljavali krajem XIX i prvom polovimom XX veka širom bivše
Jugoslavije, a najviše u Srbiju (od Koršumlije do Čačka, a naročito u Gajtanu),
Kosovo, Makedoniju i Bosnu. Najviše Damjanovih potomaka danas živi u Srbiji,
tako da Kecojevića ima više u Srbiji nego u Crnoj Gori. U posedu sam molbi
Kecojevića kneževini Crnoj Gori za dobijanje pasoša radi iseljenja Kecojevića
iz Pive, Rudina i Banjana.
1879. – iz
Pive iseljeno sedam familija
1884. – iz Pive
za BiH iseljene dve familije
1887. – iz
Pive za BiH iseljene četiri familije
1888. – iz
Oputnjih Rudina, Crkvica i Pive iseljene tri familije
1889. – iz
Pive za Hercegovinu iseljeno sedam familija
1891. – iz
Pive za Hercegovinu iseljeno devet familija
1892. – iz
Pive za BiH iseljeno tri familije. Iz Oputnjih Rudina za Boku i Dalmaciju
iseljena je jedna familija. Iz Pive za Srbiju iseljene četiri familije
1904. – iz
Pive za Srbiju iselila se jedna familija, a za Ameriku Mašan, Boško, Grujica,
Milosav, Milisav
1905. – iz
Pive za Srbiju seli Srdan, stric moga oca, a za Bosnu Šćepan
Jedan od
četvorice Damjanovih sinova 1701. godine beži u Nevesinje i menja prezime u
Voj(i)čić. O njima se može dosta saznati, ako na FaceBook-u kliknemo na profil
Vitomira Vojčića. Isti su zadržali slavu Jovan Dan i prislavu Veliku Gospu. Za
svaku pohvalu je upornost Vitomira, da medicinskim putem, analizom DNK, poredi
svoj DNK sa DNKom Dragana Blagovim Kecojevića iz Banjana, a koja naliza
potvrdjuje da potiču od istog pretka. Damjanov četvrti sin ostaje da živi u
Banjanima, a menja prezime u Ivanišević, odnosno Vasiljević (Tomić, st. 393,
2000).
Po podacima koje mi je dao Dragiša Ilija
Kecojević, na dan 13. juna 2007. godine, bilo je živih 266 Kecojevića poreklom
iz Pirnog Dola (Boričja) – Piva.
Najstariji
Kecojević, na današnji dan, je Dragiša Ilijin Kecojević, rođen 15.10.1924.
godine, a kome dugujem dužno poštovanje, jer me isti uputio kako koristiti
arhivsku i bibliografsku građu.
Нема коментара:
Постави коментар